Mjesto gdje je bolje sresti Vuka nego čovjeka Roman "Geto" je postapokaliptička priča iz sve bliže budućnosti, koja završava u sadašnjosti, pod lukovima Hajrudinova mosta, a, na neki način, počinje u bliskoj nam prošlosti. Mostarski pisac Veselin Gatalo je napisao distopiju i avanturistički roman - jer život u Getu, danas još uvijek poznatom kao Bosna i Hercegovina, jest krvavim serijskim zločinima zaslužena doživotna kazna za patološke tipove jakih mišića i tankih živaca, bitka koja traje u zatvoru otvorenog tipa omeđenog Zidom. "Geto" je fizički omeđen Zidom, a kulturno-historijski Carpenterovim filmom "New York 1997.", Hermannovim stripom "Jeremiaha", avanturističkim romanima J. F. Coopera, historijom južnoslavenskih naroda i neobuzdanom maštom autora koji je sve te, i još mnoge, utjecaje slio u darvinističko-futurističko-naturistički ep o višestrukom ubojici i dileru droge, a opet "pozitivcu", čovjeku-psu - da ne kažemo dječaku - Vuku i njegovoj psećoj prijateljici Čiki, o paru rođenjem osuđenom na snalaženje i preživljavanje na kosturima civilizacije koja je u Getu opstala nakon svih tih silnih lokalnih i globalnih ratova. Jednog dana, kada u Geto upadne Novinar, sa svim svojim znanjima i tajnom prelaska Zida, vojske Geta - Kockasti, Orlasti i Mjesečasti - učinit će sve da ga se dočepaju. Dok Novinar traži samo dobru reportažu, njega nalaze osamljeni lopovi, ratnici i lovci - Vuk i Čika. Uskoro će početi rat-rat, a tko preživi - šutjet će.

Roman Geto izrastao je iz priče Vuk, kojom je Gatalo pobijedio na Istrakonovom natječaju za kratku SF&F priču 2003. godine. Iz u toj priči ovlaš orisanog dijela svijeta koji se nije htio opametiti pa je od normalnog okruženja izoliran neprelazivim zidom, razvila se priča o rezervatu budućnosti, u kojem Kockasti, Orlasti i Mjesečasti dobivaju ravnopravno društvo: ljudski otpad iz cijelog svijeta. Vrijeme stoji, borba za preživljavanje vraća se iskonskim oblicima, i iz stranice u stranicu sve to biva tako poznato, tako moguće, tako upozoravajuće...? (Davor Šišović, Glas Istre)

"Genetske modifikacije i žigosanje, hladno oružje i hologrami, čovjek i pas... Veselin Gatalo je sjajno spojio akciju i alegoriju u svojoj originalnoj priči o ljudskosti, nehumanosti, prijateljstvu i mržnji. Vuk se čita u jednom dahu." (Boris Švel)