Roman čija se radnja zbiva u zagrebačkoj sredini uoči Drugog svjetskog rata i na njegovu početku, a u središtu autorova interesa su krugovi intelektualaca, poluintelektualaca i umjetnika, izbezumljenost i izgubljenost čitave jedne generacije. Glavni lik, Melkior, novinski je kritičar koji proživljava mučne dane očekujući poziv u vojsku i trapeći se pritom teškim postom, ne bi li tako, postigavši iscrpljenost i asteniju, izbjegao regrutaciju. Kreće se središtem Zagreba, posjećujući svoju redakciju, određene kavane i ljubavnicu Enku, te boraveći u podstanarskoj sobici. Sa svojim - uglavnom novinarskim - društvom, on provodi noći u pijanim i ciničkim raspravama. Zaljubljen je u izvjesnu Vivijanu, koja ima mnoge ljubavnike, ali njega zaobilazi. Duh mu je zaokupljen pitanjima o krivnji, budućnosti i ljudožderstvu. Ubrzo nakon što je ipak regrutiran, dospijeva u bolnicu, a potom u ludnicu, ali uskoro biva pušten i iz vojske, i iz ludnice. Nakon izlaska ophrva ga još veća praznina i strah, a njegova duševna i duhovna dezintegriranost kulminira kad rat već bjesni, a njegov prijatelj Maestro počini samoubojstvo.