Čovjek i planina treća je knjiga Ede Popovića koja se bavi Velebitom, a usput i prirodom, ekologijom, usporavanjem i povratkom jednostavnom životu. Ideju za knjigu dobio je, kako sam kaže, još prije desetak godina, ali okidač za njeno pisanje bilo je umirovljenje Ante Vukušića, legendarnog motritelja meteorološke postaje i dobrog duha Zavižana.

Kao okvir za iznošenje svojih iskustava i promišljanja o sjevernom Velebitu Popović koristi sedamnaest pojmova koji su usko vezani za taj dio naše mitske planine. Odabir pojmova, kao i sam tekst, osoban je pogled autora na sjeverni Velebit. Knjiga nije, niti ima pretenzija biti vodič ili izvor informacija o sjevernom Velebitu; naprotiv, ona čitatelja poziva da ga upozna i doživi na vlastiti način.

Pripremajući knjigu, autor je dva puta nadugačko razgovarao s Antom Vukušićem, a koristio se i sjećanjima na njihove brojne prethodne susrete. Antina pripovijedanja o djetinjstvu, obitelji i iskustvu cjelogodišnjeg života u planini, prenesena u ovoj knjizi, razgalit će dušu svakom ljubitelju Velebita. Osim toga Popović je posezao i za raznolikom literaturom i izvorima, posebno tekstovima Miroslava Hirtza i Josipa Poljaka, čime je želio sačuvati od zaborava ovu dvojicu velebitskih velikana i njihove suvremenike.

Uz tekst, u knjizi se našlo i šezdesetak fotografija koje je snimio Ante Vukušić. Vukušić je imao povlasticu, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godišnjeg doba u godišnje doba, više od četrdeset godina svjedočiti zbivanjima u vršnim dijelovima sjevernog Velebita. Dio onoga što je gledao zabilježio je fotografskim aparatom. Izabravši ove, učinili smo nepravdu stotinama drugih njegovih fotografija, jednako lijepih i uzbudljivih, na kojima su zabilježeni prizori i trenuci kakvima prosječan čovjek vrlo rijetko može svjedočiti. No, i ovaj mali izbor dočarati će čitatelju magičnu privlačnost sjevernog Velebita viđenu očima osobe koja je sinonim za Zavižan i sjeverni Velebit.