Po povratku iz inostranstva, gde je provela skoro ceo radni vek, Ana, glavna junakinja ovog romana, kupuje stan „s pogledom na Dunav i Dom armije”. Pokušava da se udomi, ali joj ptice iz prošlosti ne daju mira. Jednog avgusta odlazi na sever ravnice, u Vilu Fazanku, da pričuva kuću i psa svoje najbolje prijateljice. To je početak grozda priča, susreta i odnosa nekih naizgled običnih, ali i vrlo neobičnih likova. Tu je i Granda, mađarska vižla, koja neumorno maše repom.
Ovo je roman o mirnoj ravnici koja bubri kao potkožni prišt, i iz koje glasovi prošlih vremena i nekadašnji stanari stuštenih kuća svojim višeglasjem ne dopuštaju velu zaborava da ih prekrije. "Vila Fazanka", u kojoj se jedan u drugi, prelivaju ambijent primorski i ravničarski, roman je i o mogućim ljubavima i svetu u kojem gubici ne moraju da nas povuku na dno, već nam otvaraju nove spoznaje i dovode nas do spokoja.