Guy Endore, autor nekoliko romana (među kojima i jednog o Alexandru Dumasu i njegovu sinu) i biografija (o Casanovi i Djevici Orleanskoj), prikazao je u svojoj romansiranoj biografiji Srce i um živote dvojice najvećih evropskih književnika osamnaestog stoljeća-Voltairea i Rousseaua. Živeći neprestano u sjeni "velikog Voltairea", koji je svojim duhom i duhovitošću, svojim izuzetnim talentom i izvanrednom erudicijom dominirao na književnom obzorju svoga vremena, Rousseau je u svim svojim postupcima, u svim svojim djelima bio motiviran jednim osnovnim osjećajem-zavišću prema Voltaireu. Prema Voltaireu, kojega je i volio i mrzio, kojemu se divio i napadao ga-i uzalud čekao da se sastane s njime. Ili da ga Voltaire pozove na razgovor, jedan od čuvenih "filozofskih razgovora" u kojima je toliko uživao. Ali ne! Mada su ponekad živjeli na nekoliko koraka jedan od drugoga, bilo u Parizu, bilo u Ženevi, i kretali se među istim ljudima i imali čak i iste prijatelje, Rousseau i Voltaire nikada se neće sastati, već će desetlječima voditi pravi mali filozofski Voltaire, koji je pustio razumu da nadvlada srce, i Rousseau, koji je pustio srcu, da nadvlada razum; Voltaire, čovjek mislilac, za kojega je svijet bio samo jedna komedija, i Rousseau, čovjek osjećaja, za kojega je svijet morao biti tragedija.
Iskoristivši bogatu korespondenciju "velikog Voltairea" i "malog Rousseaua" (kako ga je posprdno, u časovima srdžbe, nazivao Voltaire), i proučivši mnoštvo memoara njihovih suvremenika, Guy Endore se prihvatio teškog zadatka da paralelno prikaže živote dvojice ljudi koji su- a i to rijetko- među sobom saobraćali samo pismima. A ipak su bili tako usko povezani da se u djelima svakoga od njih (sjetimo se samo Voltaireova Candida, u kojemu se Voltaire tako okrutno podruguje Rousseauu) neprestano odražava i prisutnost drugoga. Iskoristivši dakle sve te elemente, Guy Endore je ne samo uspio da nam plastično prikaže likove tih svojih junaka, već i da napiše knjigu koja se po svojoj fabulativnosti i izvanrednoj kompoziciji, mada u njoj ništa nije izmišljeno, može s pravom nazvati romanom. I to veoma uspjelim romanom. O Voltaireu i Rousseauu.