Roman Minka po svemu može biti uzorak iz njegove proze, a možda je ova junakinja od svih ženskih likova piscu bila najbliža, pa i najdraža. Ana Zolotti, "senzualna Evropljanka", Melika, "moderna Instanbulka" i Rene Logotetides, revolucionarna Grkinja - ipak su strankinje. Isto, kažu, umjetnost nema domovine, umjetnici je imaju. Svijet Minke, Bošnjakinje, najbolje je poznavao. O ostalima je mogao govoriti nešto univerzalno žensko i maštovito iskomplikovati njihove individualne crte i sudbinske puteve. Minkin put, sudbina bogate bosanske begovice, tipičan je i atipičan. Vrijeme jest počelo sazrijevati za krupnije promjene u društvu uopće, pa i u položaju žene u njemu, čak i tamo gdje je najtvrdokornije čuvan status kvo, na Istoku. I u Minkinom slučaju sve je ubrzano time što je ona jedini nasljednik rahmetli Ibrahim-bega Zuhrića, materijalno neovisna, i može sama da odlučuje kako i gdje će živjeti. Pisac je svoju junakinju uveo prvom rečenicom romana i poslije sve likove i događaje povezao s njom.

Meliha Terzić,
(Iz predgovora)